Po vjeri i krštenju svi pripadamo Božjem narodu, a samim time svi smo ubrojeni u "opće svećenstvo", dionici Kristova svećeništva. Kao vjernici poslani smo naviještati Krista raspetoga, njegovo Evanđelje kud god koračamo u životu.
Osim općeg svećeništva svih vjernika u Crkvi postoji i posebna služba, posebno svećeništvo koje nazivamo "ministerijalno svećeništvo" (naziv „ministerijalni" dolazi od latinske riječi koja znači „služenje", „služba"). Ta se posebna služba u Crkvi povjerava sakramentom svetoga reda. Ovaj sakrament svetog reda ustanovio je Isus na posljednjoj večeri kad je nakon blagoslova kruha i vina rekao svojim učenicima: „Ovo činite meni na spomen".
Svećenički red jest sakrament po kojemu se osobe posvećuju za predvodnike i učitelje Kristove zajednice, na poseban su način znak prisutnosti Isusa Krista koji je u punom smislu jedini Svećenik i Glava Crkve. Ovaj sakrament primaju biskupi, svećenici i đakoni. Kolegij (zbor) biskupa, na čelu kojega se nalazi rimski biskup (papa), i kolegij (zbor) prezbitera (svećenika), koji predvodi biskup, vidljivo označuju Isusa Krista kao jedinog Predvodnika i Glavu Crkve. Oni su tako i znak jedinstva Crkve koju u jedno povezuje Kristov Duh.
Đakoni, svećenici i biskupi jesu skupa nosioci ministerijalnoga svećeništva. Jedan je dakle red a tri su stupnja u kojima se to svećeništvo očituje:
ĐAKON se sakramentom reda posvećuje za pomoć biskupu i prezbiterima u „službi riječi", u „službi oltara" i „službi ljubavi".
On svečano naviješta evanđelje u crkvi, poslužuje kod euharistije, dijeli pričest, predvodi molitvena slavlja, krsti, vjenčava i blagoslivlje mladence, nosi popudbinu bolesnicima i predvodi obred sprovoda. Osim toga đakonu se povjeravaju različite službe u vođenju kršćanske zajednice te u „bratskom služenju" u njoj (đakon npr. vodi karitativnu djelatnost u zajednici). Red đakonata podjeljuje biskup polaganjem ruku i posvetnom molitvom.
SVEĆENIK (prezbiter, „starješina") sakramentom se reda posvećuje da predvodi Božji narod u konkretnoj kršćanskoj zajednici te da "predsjeda" slavljenju bogoslužja, osobito slavljenju euharistije. On snagom svoga reda podjeljuje sve sakramente osim sakramenta svetog reda i potvrde (no, ima slučajeva kad podjeljuje i potvrdu: kod krštenja odraslih, u smrtnoj opasnosti zajedno s popudbinom, kod svečane potvrde kao supotvrditelj s biskupom). Svećeniku na poseban način pripada dijeliti sakrament pomirenja (ispovijed) i bolesničko pomazanje te predvoditi euharistijsku žrtvu (misu). Red prezbiterata (svećeništva) podjeljuje biskup polaganjem ruku i posvetnom molitvom.
BISKUP posvećenjem prima puninu svećeništva (svetoga reda) i nasljednik je službe Apostola. Po biskupu, okruženom njegovim prezbiterijem (svećenicima), usred Božjeg naroda prisutan je sam Gospodin Isus Krist. Za biskupe kažemo da su pastiri Crkve jer im je Krist, jedini Pastir Crkve u punom smislu, povjerio da kao nasljednici Apostola predvode Crkvu: u propovijedanju evanđelja, u posvećivanju Božjega naroda predvođenjem bogoslužja te u upravljanju Crkvom.