KROATISCHE KATHOLISCHE GEMEINDE MÜNCHEN
HRVATSKA KATOLIČKA ŽUPA MÜNCHEN

Schwanthalerst. 96-98
80336 MÜNCHEN
Telefon: 089-179 581–0
E-Mail: kroatische-gemeinde.muenchen@ebmuc.de l Web:  www.hkz-muenchen.de
RADNO VRIJEME TAJNIŠTVO
Telefonski pon, uto, sri, čet i pet 08.00-12.00 i od 14.00-16.00
Za stranke ponedjeljak-petak 8.00-12.00, poslijepodne po dogovoru
U hitnim slučajevima zovite na broj 0151 233 648 21-župnik




Krankensalbung

BOLESNIČKO POMAZANJE


Bolest i patnja spadaju u najteže kušnje u životu ljudi. U bolesti čovjek doživljava svoju bespomoćnost, svoje granice i svoju prolaznost. Bolest nam može otvoriti pogled, da svoj život okrenemo od nebitnoga prema bitnome. Zato nam se nudi ovaj sakramenat da nas jača.

Pozivamo se na poslanicu sv. Jakova: "Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se." (Jk 5,14-15).

Mi smo vam u svakom trenutku bolesti vas i vaših, na raspolaganju.


Isus Krist nam je pokazao da samo ljubav može dati smisao (“značenje”) patnji i smrti. U trenucima kada “više ništa ne možemo činiti” osim ljubiti, očitujemo koliko nam je ljubav nesebična. Naš stav (odnos) prema Bogu i ljudima u trenucima suočenja s patnjom i sa smrću daje vrijednost svemu onome što činimo i svemu našem životu. U trenucima patnje i našeg “prijelaza” kroz smrt ljubav treba da bude naša najistinitija i posljednja riječ. Tako se pridružujemo Kristovu vazmenom otajstvu: njegovu “prijelazu” kroz smrt u život.
Isus je svojoj zajednici – Crkvi – povjerio da bude prisutna bolesnima i svima koji pate i da se za njih brine onako kako im je on bio prisutan i kako se on brinuo za njih. I sve nas je naučio kako i naša patnja i smrt mogu i trebaju biti “spasiteljske” i “osloboditeljske”, ako ih ljubavlju pridružimo njegovoj patnji i smrti.
Kristova zajednica – Crkva – od početka je posebnu pažnju poklanjala bolesnima. Već su Apostoli po Kristovu nalogu “mazali uljem i ozdravljali mnoge nemoćnike” (Mk 6,13). A sv. Jakov piše u svojoj poslanici: “Boluje !i tko medu vama? Neka dozove starješine (prezbitere, svećenike) Crkve! Oni neka mole nad njim, mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se” (Jak 5.74-15).
U Markovu evanđelju i u Jakovljevoj poslanici zapravo je riječ o sakramentu bolesničkog pomazanja. Sakramenat bolesničkog pomazanja na poseban je način “znak” (simbol) susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnikom. U tom se susretu očituju i darivaju pažnja i ljubav Krista i njegove Crkve prema bolesnoj braći. Sakramenat bolesničkog pomazanja, već prema prilikama, može se slaviti na više načina:
redovno zajedničko slavljenje bolesničkog pomazanja izvan mise ili pod misom
  • redovno pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja;
  • zajedničko ili pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja u bližoj smrtnoj opasnosti.
U svim je oblicima slavljenja bolesničkog pomazanja zajedničko ovo:

  • susret s bolesnikom u Kristovo ime i u ime njegove zajednice (to se događa i onda kad se susreću samo svećenik i bolesnik);
  •  priznavanje grijeha i molitva za oproštenje (općenitom ispovijedi u pokajničkom činu ili sakramentom pomirenja);
  • slušanje Božje riječi čitanjem iz Svetog pisma (u smrtnoj opasnosti dovoljno je kratko podsjetiti na bitno iz evanđeoske poruke: na ljubav kojom nas Bog prihvaća i koju od nas očekuje);
  • polaganje ruku i pomazanje svetim uljem na čelu i rukama;
  • sveopća (vjernička) molitva kojom se ističe povezanost bolesnika sa svom Kristovom zajednicom i sa svim ljudima;
  • euharistija: ako je moguće, dobro je slaviti sakramenat bolesničkog pomazanja za vrijeme euharistijskog slavlja jer se time ističe da se bolesnik pridružuje Kristovu vazmenom otajstvu (otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća) koje se spominje i postaje prisutno osobito u euharistiji.
U smrtnoj opasnosti bolesniku se donosi POPUDBINA, tj. bolesnik se pričešćuje Kristovim tijelom i njegovom krvi da bi mu bili “hrana” i snaga na njegovu “putu” u njegovu “prijelazu” kroz smrt u novi život.
Sakramenat bolesničkog pomazanja može se dijeliti svim vjernicima koji su teže bolesni (npr. prije operacije uslijed opasne bolesti, starijim i bolesnim osobama kojima su snage znatno popustile i sl.).
Za vrijeme slavljenja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama govoreći:

"OVIM SVETIM POMAZANJEMI SVOJIM PREBLAGIM MILOSRĐEMNEKA TE GOSPODINMILOŠĆU DUHA SVETOGA POMOGNE.Bolesnik i zajednica: AMEN.NEKA TE SLOBODNA OD GRIJEHA SPASII MILOSTIVO PRIDIGNE."Bolesnik i zajednica: AMEN.

Ukratko bismo o sakramentu bolesničkog pomazanja mogli reći ovo:
  •  Sakramenat bolesničkog pomazanja jest sakramenat susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnom braćom;
  • po tom sakramentu botesnik prima “milost Duha Svetoga” (“milost” znači nezasluženi Božji dar, dar Ljubavi);
  • primljena “milost” Duha Svetoga:
  • pomaže spasenju svega čovjeka (čovjeka kao duhovno-tjelesnog bića);
  • bolesnika ispunja pouzdanjem u Boga;
  •  ispunja ga snagom u patnji i u tjeskobi pred neizvjesnom budučnošću i smrću;
  • jača ga da ne podlegne u iskušenju (napasti) zla i Zloga;
  • može mu dati da postigne i ozdravljenje, ako to služi njegovu dobru i spasenju;
  • daje oproštenje grijeha (i teških ako se bolesnik ne može ispovjediti).